TURIZAM  POŽELJAN POSLODAVAC?

uskličnik Većina studija ukazuje da djelatnici u hotelijerstvu nisu zadovoljni svojim poslom, odnosno uvjetima koje organizacija postavlja ali ni prilikom za razvoj karijere u toj profesiji (Chiselli i sur., 2001; Karatepe i Uludag, 2007; Yang, 2010). Lee-Ross i Pryce (2010.) ističu da se u suvremenom dobu nameće i novi koncept karijere koji je više orijentiran na pojedinca nego li na rad/posao u organizaciji jer je radni vijek pojedinca heterogen, fleksibilan i „samo-usmjeren“.

uskličnikIako moderne organizacije daju veliku pozornost sustavu razvoja karijera djelujući kao podrška pri čemu promiču razvoj ljudskih potencijala (Kong, Cheung i Song, 2011), odgovornost upravljanja karijerom su prebacili s organizacije na pojedinca. Međutim, djelatnici, (posebno u hotelskoj djelatnosti) očekuju da im organizacije daju podršku u razvoju njihovih karijera (Walsh i Taylor, 2007), a najvažnije beneficije koje hotelski djelatnici traže od svojih poslodavaca su; prilika za napredovanje na hijerarhijskoj ljestvici, razvoj u profesionalnom smislu, te podrška i nagrade. Ovo je posebno izraženo kod mladih djelatnika pripadnika generacije Y (Park i Gursoy 2012).

uskličnikSezonski karakter poslovanja hotelijerstva među potencijalnim kandidatima stvara percepciju da je bolje započeti i graditi karijeru u djelatnosti u kojoj je lakše dobiti ugovor na neodređeno vrijeme. Navedeno potvrđuju studenti hotelijerskih fakulteta u Australiji koji smatraju da im turističko-hotelski sektor ne nudi uvjete koje oni smatraju važnim za izbor karijere (Richardson, 2009). Studenti naime ističu da im je za karijeru važno da a) vole posao koji rade, b) se slažu s kolegama, c) imaju ugodno radno okruženje, d) siguran posao, e) priliku za napredovanje, f) posao koji omogućuje odgovornosti, g) imaju veća primanja s dužim radnim stažem, h) mobilnost, i) dobra početna plaća, j) dodatno obrazovanje, međutim vjeruju da to ne mogu dobiti u hotelsko-turističkim organizacijama. S druge strane, kandidati koji završe srednje škole i fakultete, na tržište rada dolaze sa skromnim ili nikakvim iskustvom te nepripremljeni za rad u uvjetima hotelijerstva koji zahtijeva spremnost na prekovremeni rad, strpljivost i toleranciju u odnosu prema gostima i sl.

uskličnikOvo je također poseban problem hrvatskog hotelskog sektora u kojem mnogi djelatnici odustaju kad naiđu na prve takve zapreke ili se nakon odrađene sezone više ne zapošljavaju u hotelijerstvu. Obrazovno-strukovni program na razini države nije dobro postavljen i to se odražava na razvoj karijere djelatnika, a potom i na njihovu odanost radu u turističko-hotelijerskoj profesiji. Važnost utjecaja strukovnog obrazovanja i treninga za ovu vrstu djelatnosti dokazana je u studijama na razini Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke i SAD-a, prema kojima Njemačka prednjači po kvaliteti obrazovnog sustava za rad u hotelijerstvu (STRU, 1998. i Finegold i sur., 2000, sve prema Nickson, 2007, 145). Općenito govoreći, turizam i hotelijerstvo imaju loš imidž na tržištu rada i jako je malo entuzijasta koji svjesno žele raditi i doprinositi u toj djelatnosti.